PR članak
FOTO National Geographic
Potraga Morgana Freemana za odgovorima na najvažnija pitanja o našem mjestu u svemiru, ove nedjelje na National Geographic kanalu, vodi nas u najmračnije dijelove naših života! Sve ono što ne želimo misliti da postoji u nama, ono od čega bismo svi najradije pobjegli – Freeman će iznijeti na svjetlo dana i pokušati razumjeti. Suočit će nas sa zlom u nama i oko nas!
Prva Freemanova razimšljanja o zlu u ljudima, sežu u njegovo najranije djetinjstvo. U Mississippiju u kojem je odrastao, na autobusnoj stanici postojale su dvije klupe; jedna za bijelce a druga za Afroamerikance. To je bio jedan od prvih susreta sa nečim u čemu je osjetio nobjašnjivo zlo i nepravdu od strane ljudi. Tada je prvi put doživio zlo kao nešto što uništava naša srca.
Vođen idejom da zlo prvo trebamo upoznati kako bismo ga mogli prepoznati u sebi i oko sebe, Freeman kreće na put po raznim djelovima svijeta kako bi sreo ljude koji su postali oličenje zla, znastvenike koji se bave proučavanjem dijelova mozga odgovornih za odluke o tome da li ćemo slijediti neke sumanute ideje u svojoj glavi, te hinduse koji misle da je sva odgovornost na nama i našem srcu koje vrlo jasno i odmah može prepoznati razliku između dobra i zla.
Dirljiv susret sa okorjelim višestrukim silovateljem i ubojicom koji izdržava doživotnu zatvorsku kaznu, dovodi do novog pitanja; da li je čovjek koji nema nikakav osjećaj za druge ljude i ne kaje se za svoja nedjela - naprosto zao ili ozbiljno bolestan i hendikepran? Djeca između 14 i 16 godina koja su počinila masakr u osnovnoj školi? Moderna medicina ima dokaze o različitom funkcioniranju mozga kod 1% ljudi koji imaju manjak empatije i nesposobni su kontrolirati svoje nagone te tako postaju ubojice. Međutm, što je sa onima koji su se zbog svoje slabosti odlučili krenuti putem zla? Je li to odluka ili opsjednutost zlom?
Freeman će uzeti obzir mišljenja svećenika, povijesničara, liječnika, egzocita i mnogih drugih, ne bi li nam što bolje ispričao priču o zlu, koje je ponekad razorno i pogubno a ponekad nam je to samo pokazatelj smjera kojim ne trebamo ići.