"Pola ure kulture" (HTV 1, 22.10) kao da se polako pretvara u "Pola ure konzervativizma". U 444. emisiji na početku smo dobili dva priloga koji samo mogu slučajnog gledatelja odbiti od gledanja ostatka emisije. Pa ne očekujemo "Mir i dobro" od Branke Kamenski i ekipe.
Gradnja crkve u Udbini mimo natječaja i projekta arhitekta Nikole Bašića, voljom biskupa Mile Bogovića, kao i prilog o Miljenku Domjanu, konzervatoru i fotografu koji ima izložbu u Muzeju Mimara nekako ne "drže vodu" kao "teaser".
Nuhanović je o knjizi Amelie Nothomb "Biografija gladi" već bio zanimljiviji, a novi ispad konzervativizma bilo je veličanje Milana Ivkošića i njegova intervjua u zadnjem "Vijencu" na temu "može li novinar biti savjest društva". Budući da je spomenut "zavidni stil Ivkošića" došlo mi je povratiti u pravcu ekrana, baš kao što sam zauvijek zaklopio taj broj "Vijenca" (koji mi i dalje šalju iako sam prestao plaćati višegodišnju pretplatu).
I treba li jedna emisija za kulturu dodati još jedan čavao u lijes tiskanog novinarstva? Akademik Dubravko Jelčić priznao je (kao i slučajni prolaznici) da uopće ne čita novine - jer "ovakve kakve jesu nema realnog razloga za to... suvišna uzbuđenja, nervoze...".
OK, znamo da novine sve više traže senzacije, no kulturnjačka emisija ne bi trebala favorizirati ankete gdje prolaznici pljuju po novinarima (pa tako i po Jeleni Jindri, autorici priloga)!
Iako je skoro slično govorio i Robert Ježić (vlasnik Diokija" i odnedavno "Novog lista"), super je vijest da pokreće novi tjednik - na kojem rade Viktor Ivančić i Predrag Lucić iz ugaslog "Ferala"! Po njemu, proljeće je najbolje vrijeme za izlazak tjednika! Pitanje je tko će se od nas novinomana strpiti dotad, a "konzervativci" će svojih protestnih pola ure nekulture sigurno uskoro početi prosipati iz sve snage.
Malo je čudno što emisija iz kulture u svojim zadnjim minutama, pa i nakon književne top liste objavljuje nešto zbilja skroz beznačajno - dobitnika Nobela za književnost. Jest da smo opet dobili neobičnog, većini malo poznatog, francuskog pisca, no Jean-Marie Gustave Le Clézio ipak je zaslužio - prve minute!