Piše: Dragan Antulov

SHERLOCK HOLMES
uloge: Robert Downey Jr., Jude Law, Rachel McAdams, Mark Strong, Kelly Reilly, Eddy Marsan, William Hope
režija: Guy Ritchie
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2009.
trajanje: 134 '

S obzirom na to da na danas prilično popularnim listama „najvećih filmskih katastrofa desetljeća dominiraju holivudski remakeovi, fanovi najpoznatijeg detektiva u povijesti popularne kulture su imali razloga biti zabrinuti zbog najnovije obrade Sherlocka Holmesa u istoimenom blockbusteru. Još više razloga za zabrinutost je dao izbor Guya Ritchieja za redatelja – barem onima koji su izdržali Valove sudbine i postali svjesni da bivši Madonnin suprug i remakeovi, najblaže rečeno, ne idu zajedno. Ohrabrenje nije predstavljala ni propagandna kampanja koja je sugerirala nekakvu videospotovsku akcijadu, odnosno špekulacije o ultrarevizionističkom, ali danas tako „fancy“ tretmanu Holmesa i Watsona kao istospolnog para.

Srećom, nakon odgledanih 130 minuta najnovijeg Sherlocka Holmesa, može se reći kako strahovi da će Ritchiejev tretman slavnog detektiva predstavljati još jedno holivudsko silovanje kulturne baštine uglavnom nisu bili opravdani. Sam koncept Holmesa kao akcijskog junaka zapravo i nije daleko od onoga što je originalno zamislio Arthur Conan Doyle, a Ritchie se mudro suzdržao od iskušenja da taj aspekt „začini“ s larpurlartističkom video-kulerštinom. Iako u filmu ima tučnjava, pucnjava, spektakularnih obračuna i eksplozija, on još uvijek funkcionira prije svega kao detektivska priča. Gluma je prilično solidna – iako Robert Downey Jr. u naslovnoj ulozi, naravno, nije ni do koljena legendarnom Jeremyju Brettu. Viktorijanski London je također prilično realistično dočaran, možda i previše, s obzirom da su u noćnim scenama gledatelji previše svjesni nedostatka električne rasvjete u 19. stoljeću.

Scenarij je uglavnom izbjegao većinu revizionističkih zamki holivudskih akcijada smještenih u viktorijansko doba, kao moguće koketiranje s nadnaravnim elementima ili anakrone „steampunk“ groteske. Skrivenih referenci na suvremena zbivanja gotovo da i nema, ako se izuzmu masoni i tajanstvena smrt bankara Calvija početkom 1980-ih. S druge strane, scenarij pada na mnogo banalnijoj pogrešci kao što je nasilno ubacivanje nekakve ljubavne priče, pri čemu nije nimalo pomogao nedostatak „kemije“ između Downeyja i Rachel McAdams u ulozi pustolovke Irene Adler.Tome  se pridružila i završnica koja malo previše kopira Batman: Početak, odnosno sugerira nastavak za koga se ne može reći da ga je ovaj film u potpunosti zaslužio.

OCJENA: 5/10
OCJENA: 6/10