Oko javnosti (1992)

New York, 1942. Leon Bernstein zvan The Great Bernzini (J. Pesci) radi kao slobodni fotograf za čije se fotografije s mjesta zločina otimaju svi gradski tabloidi. Tajna je njegovog uspjeha što uvijek prvi stiže na prizorišta, čak i prije policije.
Naime, Bernstein u svom vozilu ima mali radio-prijamnik kojim danonoćno prisluškuje policijske frekvencije i tako prije svih dolazi do važnih informacija. Bernstein živi vrlo povučeno sanjareći da jednog dana objavi knjigu sa svojim najboljim radovima kod izdavača H.R. Rinemana (D. Close). Međutim, kada ga vlasnica noćnog kluba Café Society Kay Levitz (B. Hershey) zamoli za uslugu, njegov će se život zauvijek promijeniti. Kay zatraži od Bernsteina da prati čovjeka koji tvrdi da je bio partner njezina pokojnog supruga, a koji je sada želi izbaciti iz kluba.
Problemi nastanu kad ga Berstein nađe ubijenog, a policija upravo njega osumnjiči za zločin. Istodobno, za slučaj se zainteresiraju i mafijaš Farinelli (R. Foronjy), kao i njegov suradnik Minetto (S. Tucci)...
Nema sumnje da je za filmski lik Leona Bernsteina u kriminalističkoj drami scenarist i redatelj filma Howard Franklin (Quick Change, Larger Than Life) nadahnuće pronašao u slavnom Weegeeju, fotoreporteru lista New York Daily News. Priča je hommage klasičnom filmu noir čiji su predstavnici obilježili američku kinematografiju tijekom četrdesetih. Glavnu ulogu sjajno je odglumio oskarovac J. Pesci (Dobri momci, Razjareni bik), a filmsku femme fatale B. Hershey (Portret jedne dame, Udaljeni svjetovi).
Njihov je odnos u filmu zasigurno najbolji segment filma, jer je redatelj uspio dočarati ne samo međusobnu privlačnost i razumijevanje dvoje društvenih marginalaca, nego je kroz njihove likove efektno ocrtao i krajnje deprimirajuće doba američke povijesti uzrokovano početkom Drugog svjetskog rata koje se, barem u velegradima, nastojalo negirati hinjenim glamourom i blaziranošću. J. Pesciju i B. Hershey solidno parira dvostruki dobitnik Zlatnog globusa S. Tucci (Winchell, Conspiracy), dok su u filmu osobito vrijedni glazbeni (Mark Isham) i snimateljski (Peter Suschitzky) doprinosi Franklinovoj neonoirovskoj koncepciji kriminalističke drame.