Šest mjeseci nakon atentata na kralja Aleksandra 1934. Obitelj Topalović već naraštajima vodi radionicu mrtvačkih sanduka "Dugo konačište". Nakon pradjeda Maksimilijana (M. Tomić), djeda Aksentija (M. Aleksić), oca Milutina (P. Vujisić) i sina Lakija (D. Stojković), najmlađi Topalović, unuk Mirko (B. Diklić), ne želi nastaviti posao. Mirkova odluka stigne u najgori trenutak, jer je obitelj upravo ostala bez najstarijeg člana, osnivača radionice Pantelije Topalovića (R. Lazarević). Mirko se s djevojkom Kristinom (S. Sablić) i prijateljem Đenkom (B. Todorović) oduševljava filmovima i ne vidi sebe kao pogrebnika. U međuvremenu, Topalovići će zaratiti s Kristininim ocem Bilijem Pitonom (Z. Radmilović) prekinuvši s njim posao krađe mrtvačkih sanduka na mjesnom groblju...
Film nastao prema tekstu dramatičara Dušana Kovačevića osim maestralnog prenošenja na veliko platno doživio i niz kazališnih izvedbi, dok je film ubrzo stekao kultni status u bivšoj Jugoslaviji u čijim je kinima privukao i brojnu publiku. Tajna je uspjeha filma u sjajnim dijalozima, plastičnim likovima i bizarnom zapletu pri čemu se dosljedno ismijava kultura smrti i lažnog morala. Šijan i Kovačević, uz to, vrlo duhovito progovaraju o srbijanskom društvu tridesetih kada njegovu okamenjenu tradiciju počinju nagrizati modernizacija i emancipacija. Taj je motiv starog i novog, vremešnog i mladog, okarakteriziran kroz pet naraštaja obitelji Topalović čiji su interpreti redom ostvarili uloge svoje karijere.
Glazba Zorana Simjanovića i kamera Božidara Nikolića upotpunjuju dojam o filmu. Kritičari smatraju da je to svevremenski portret balkanskog tipa malograđanštine i kriminala. Šijanova je komedija i u zemlji i u inozemstvu dobila niz nagrada, među ostalima, i pulsku Zlatnu arenu za ulogu Jelisavete Sablić, te nagradu na međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu.