Krajem siječnja1942. godine Prva proleterska brigada se na Romaniji našla opkoljena jakim njemačkim snagama. Štab brigade donosi odluku o izvršenju opasnog, ali jedino mogućeg pokreta. Trebalo je proći pored Sarajeva, preko Igmana, prema oslobođenoj Foči. Igmanski marš je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Taj marš postaje legenda, a četrdeset teško promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču, gdje su junački podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze.