Lawrence (B. Nighy) je sredovječan, bogat i uspješan u političkoj karijeri. Uspješan, ali ne i zadovoljan: nije ono što je sanjao da će postati. Za vrijeme stanke za ručak svrati u kafeteriju u blizini ureda, a kako su svi stolovi zauzeti, zamoli mladu djevojku (K. Macdonald) da sjedne za njezin stol. On djeluje suzdržano, čak sramežljivo i nespretno. Djevojka je neobično mirna i prirodna. Ona primijeti kako on stavlja mnogo šećera u kavu, a zatim jednako prirodno doda kako je nekada imala dečka koji je isto tako sjedio na drugoj strani stola, ali ne točno preko puta nje, nego malo u stranu, jer nije mogao podnijeti da sjedi nasuprot.
Prije odlaska Lawrence s oklijevanjem zapita djevojku bi li je mogao pozvati na ručak, ona pristane, slijedi još jedan ručak, a zatim joj predloži da pođe s njim u Reykyavik, na međunarodni milenijski samit G8 na kojemu je jedna od točaka plan za borbu bogatih zemalja protiv siromaštva u svijetu.Za Lawrencea Gina postaje možda posljednja mogućnost za ljubav, pa bila ta ljubav i nemoguća, a za Ginu, tko zna. Nju zanima o čemu će Lawrence govoriti i on joj priča o problemu gladi i stravičnim statistikama.
Na domjencima i koktelima u hotelu, među visokim državnicima, Gina ima tremu, ali je to ne sprečava da glasno kaže svoje mišljenje, kad čuje kako se britanska delegacija sprema pristati na kompromisno rješenje koje u stvari znači smanjivanje pomoći siromašnima. Predsjednik (C. Redgrave) i ostali smatraju je provokatorom i zamole da napusti Reykyavik, a Lawrence će, iako ostaje, najaviti ostavku.