Razarajući Harry (1997)
DECONSTRUCTING HARRY (Originalni naziv)
komedija
Piscu Harryju Blocku privatni život je kaos, a stvaralački zanos u blokadi
Režija: Woody Allen
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Caroline Aaron, Kirstie Alley, Bob Balaban, Richard Benjamin...
Malo je koji američki filmaš tako produktivan i kvalitetan kao Woody Allen (Annie Hall, Hannah i njezine sestre). Snimajući gotovo svake godine po jedan film, Allen upravo proživljava novi uspon u karijeri nakon izvrsnih ocjena svoga izleta u trilere "Završni udarac". Film mu je donio novu nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg originalnog scenarija, što mu je posljednji put uspjelo s ovom komedijom. Izvrsna alegorija o umjetničkom stvaralaštvu nad kojim neprestano visi Damoklov mač kreativne blokade jedan je od najboljih Allenovih radova u posljednjih petnaestak godina.
Koliko god imao uspjeha sa svojim rado čitanim romanima, pisac Harry Block (W. Allen) nema uspjeha u odnosima s drugim ljudima. Zbog njegove ga posljednje knjige bivša šurjakinja Lucy (J. Davis) doslovce želi ubiti jer je Harry ponovno opisao ljude i događaje iz svoje okoline promijenivši im u priči tek imena. Nije samo Lucy bijesna na njega. Harry iza sebe ima tri propala braka i dvostruko više psihoterapeuta, dok mu je veza s lijepom Fay (E. Shue) neslavno propala jer se ona odlučila udati za njegova prijatelja Larryja (B. Crystal). Ipak, utješi ga što ga njegov bivši fakultet želi nagraditi, ali mu se i to iznenada iskomplicira. Larry, naime, otme vlastitog sina, na put povede prostitutku Cookie (H. Goodman), a ni najbolji prijatelj Richard (B. Balaban) nije siguran u njegovu psihičku stabilnost. K tome, nesretni pisac počne izlaziti "iz fokusa" upavši u tešku kreativnu blokadu...
Snimivši film nakon uspjeha s "Mecima iznad Broadwaya" i "Moćne Afrodite", američki se sineast ponovno odlučio za trostruki angažman redatelja, scenarista i glavnog glumca. W. Allen je uvjerljivo odglumio neurotičnog pisca Harryja Blocka čiji je privatni život kaos, a stvaralački zanos u blokadi. Na taj je način odao počast svom omiljenom redatelju, švedskom velikanu Ingmaru Bergmanu i njegovom klasiku "Divlje jagode" (1957).
Film pritom plijeni skokovitom naracijom s efektnim flashbackovima i montažom uzastopnih kadrova što je vizualni ekvivalent općeg meteža u glavi središnjeg junaka. No i ovom su Allenovu uratku vodeće odlike briljantni dijalozi, izravniji nego inače, te istančani humor gotovo antologijskih replika o ljubavi, braku, obitelji, religiji i tradiciji. Film je dakako još jedna niska minuciozno profiliranih epizodnih likova koje, po običaju, tumače sve sama poznata imena. Među njima su K. Alley (Gle, tko to govori!, serija Kafić 'Uzdravlje'), B. Balaban (Gosford Park, Capote), B. Crystal (Gradski kauboji, Kad je Harry sreo Sally), J. Davis (Put u Indiju, Muževi i žene), M. Hemingway (Manhattan, Superman IV), A. Irving (Yentl, Crossing Delancy), J. Louis-Dreyfus (Dan očeva, serija Seinfeld), T. Maguire (Kućna pravila, Spider-Man), D. Moore (Duh, Nemoralna ponuda), E. Shue (Napuštajući Las Vegas, Nevidljivi čovjek) te R. Williams (Dobri Will Hunting, Tatica u suknji) u maestralno osmišljenoj minijaturi čovjeka "izvan fokusa". Uz nominaciju za Oscara, nominiran je za Europsku filmsku nagradu, a otvorio je i Međunarodni festival filmske umjetnosti u Veneciji 1997.