Zaprosivši voljenu Christine (C. Jade), 26-godišnji je Antoine Doinel (J.-P. Léaud) napokon zaplovio u bračnu luku i čini se da više ništa ne može ugroziti sreću ovo dvoje mladih. Antoine tako uživa u poslu cvjećara, dok Christine radi kao profesorica violine. Također, ne mogu se požaliti ni na novi zajednički stan u čijem su susjedstvu neobični, ali simpatični ljudi. Ipak, Antoine će nakon nezgode sa cvijećem uskoro promijeniti posao i zaposliti se u jednoj američkoj tvrtki koja se bavi maketama brodova na daljinsko upravljanje. Jednog dana upoznat će zavodljivu Japanku Kyoko (H. Berghauer). Unatoč Christininoj trudnoći Antoine se upusti u vezu s Kyoko.
Film govori o Doinelovom ulasku u brak, i to s dugogodišnjom djevojkom Christine. Međutim, njihova će se veza vrlo brzo suočiti s prvim krizama, te napokon i pravim razlozima za razvod. Unatoč ovom poprilično ozbiljnom zapletu koji je redatelj ponovno poluautobiografski vezao za vlastita iskustva, Truffautov je film zadržao vedar i lepršav ton prethodnika. Tako je i dalje riječ o šarmantnoj humorističnoj drami čijeg glavnog junaka rese životni optimizam, romantičarski duh i uvjerenje da se svi problemi u životu mogu riješiti na manje-više bezbolan način.
Kao i u svim ostalim nastavcima filmske priče o Antoineu Doinelu, u glavnoj je ulozi glumačka ikona novog vala Jean-Pierre Léaud, dok je Léaudova partnerica opet Claude Jade (Topaz). Osnovna razlika u odnosu na prethodna tri filma o Antoineovim životnim, ljubavnim i inim dvojbama jest Truffautovo nastojanje da svog junaka predstavi kao mladog čovjeka na ključnoj razdjelnici između bezbrižne mladosti i niza zadaća koje donose zrelije godine. Dakako, taj će položaj Antoinea dovoditi u brojne komične situacije, ali i u situacije u kojima će morati birati između odgovornosti i neodgovornosti. Galerijom likova i njihovim odnosima nalik na radove velikana francuske kinematografije Jeana Renoira, te realiziran u duhu filmova novog vala, Truffautov je film opetovano izazvao brojne laskave ocjene kritike. Ipak, redatelj je pričekao punih devet godina kako bi filmom "L'amour en fuite" iz 1979. na posljetku okončao serijal o svom filmskom alter egu.