Vruća sedla (1974)

Željeznica će proći kroz pospani Rock Ridge u kojemu će zemljište vrijediti pravo bogatstvo. Jedini je problem što ljudi u Rock Ridgeu već posjeduju svu zemlju. Kako ih istjerati? Mjestašce ostaje bez predstavnika zakona koji je ubijen te traže od guvernera novog šerifa. Pod utjecajem zlog Hedleya Lamarra (Harvey Korman), čovjeka s jakim političkim vezama kojemu je u interesu učiniti grad nesnošljivim za život i tako prisliti stanovnike na prodaju, guverner William J. Lepetomane (Mel Brooks) im dodjeljuje crnoputog šerifa Barta (Cleavon Little) što je do tada bilo nezamislivo. Uz pomoć emotivnog lokalnog pijanca Jima (Gene Wilder), Bart smišlja plan kako spasiti gradić od korumpiranog guvernera, Lamarra i njegove željeznice.
Međutim, ovaj sažetak ne možemo smatrati pravim zapletom "Vrućih sedla", već samo skicom ili okosnicom. Kad Mel Brooksov film jednom započne, logika nestaje u provali šala, gegova i pravih napada na dobar - ili bilo koji drugi ukus. Većinu novomilenijskih parodija filmska kritika je doslovno pokopala, smatrajući ih uvredom za dobar ukus. Međutim, nije uvijek bilo tako.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Mel Brooks popularizirao je žanr parodije i nanizao nekoliko zbilja zabavnih naslova. "Vruća sedla" (1974.), "Mladi Frankenstein" (1974.) i "Visoka napetost" (1977.) pametno su parodirali razne žanrove i ujedno pokazivali poštovanje prema njima. U "Vrućim sedlima" Mel Brooks je zaista pokazao zašto ga nazivaju kraljem parodija. On ismijava sve što stigne; bijele rasiste, zle kauboje, političare, priglupe seljačine, svećenike, crnce, revolveraše, krvnike, naciste, Klu Klux Klan, Hollywood, mjuzikle, a načini na koji ismijava su toliko raznovrsni da gledatelju ni u kojem slučaju ne može biti dosadno.