Sreća obitelji Katakuri (2001)
THE HAPPINNES OF THE KATAKURIS / KATAKURI-KE NO KOFUKU (Originalni naziv)
komedija horror glazba
Fantastična i zastrašujuća priča o japanskoj obitelji koja vodi mali hotel užasa
Režija: Takashi Miike
Scenarij: Kikumi Yamagishi
Uloge: Kenji Sawada, Keiko Matsuzaka, Shinji Takeda, Naomi Nishida, ...
"Sreća obitelji Katakuri" je vesela priča o malenome hotelu užasa koju je snimio japanski majstor fantastičnih žanrovskih hibrida Takashi Miike (trilogija Dead or Alive, Odishon, Koroshiya). Prema debitantskom scenariju Kikumija Yamagishija u njoj se dojmljivim ritmom izmjenjuju horor s komedijom, fantastika s realnošću, drama s mjuziklom, animacija s igranim sekvencama. Film koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim odavno je već stekao kultni status, a s uspjehom je prikazan i na mnogim međunarodnim festivalima (Rotterdam, Tokyo, Osaka, Buenos Aires, Moskva, Sidney, New York, Chicago)...
Obitelj Katakuri ostvarila je životni san. U slikovitoj planinskoj dolini u podnožju vulkana Fujija otvorila je mali obiteljski hotel. Nažalost, već prvi gost donosi im nevolje umjesto radosti. Samoubojstvo koje je počinio ne djeluje baš uvjerljivo pa ga Katakuri odluči pokopati u obližnjemu šumarku kako bi izbjegli moguća nezgodna pitanja. Drugi gost se pretvara u još teži problem jer je riječ o golemome sumo hrvaču koji umre tijekom seksa s malodobnicom te svojom tjelesinom ubije i nju. Improvizirano groblje počinje se neplanirano puniti jer gosti i dalje pristižu...
Snimljen u nezavisnoj produkciji i s malim budžetom, "Sreća obitelji Katakuri" djeluje poput velikoga filma te bi da u njemu igra bar jedna zapadna zvijezda zasigurno osvojio i svjetske kino dvorane. Ovaj slobodni remake Ji-woon Kimove "Mirne obitelji" (1998), prepun je duhovitih i zabavnih detalja u monthypytonovskom stilu, te navoda i posveta, koji pozivaju na uvijek nova gledanja. Miikeov smisao za humor izvorno je japanski, ali i univerzalno prepoznatljiv. Njegov najambiciozniji autorski projekt izmiče svim uobičajenim sustavima ocjenjivanja i svrstavanja te ostaje kao primjer vrhunskoga art filma koji ne ostaje u zoni hermetičnosti već se otvara svakome gledatelju, zapadnom kao i istočnom, bez obzira na njegove žanrovske preferencije. Djelo koje ne prestaje iznenađivati od prve do posljednje minute zamalo dvosatnoga trajanja.