U filmu Pad redatelja i scenarista Tarsema Singha, snimanom na dvadesetak lokacija diljem svijeta tijekom duge dvije godine, vizualni elementi (prvenstveno kamera, scenografija i kostimi) doista su impresivni - mnogi kadrovi doimaju se poput oživljenih umjetničkih fotografija. Osnovna nit priče, maštanje bolesne djevojčice (Alexandria je zbog slomljene ruke u bolnici, a ozljeđeni joj kaskader raspiruje bujnu maštu mističnom pričom o petorici osvetnika koji žele ubiti zlog Odiousa) te putovanje izmišljenom zemljom u kojoj likove tumače iz svakodnevice znana joj lica, podsjetit će gledatelje na Čarobnjaka iz Oza, ali scenaristički sklop nažalost nije tako uspio.
Naime, redatelj je razlomio stvarnost i maštu na manje dijelove, no od fragmenata složena cjelina ne funkcionira, jer onemogućuje gledatelju uživljavanje. Također, ni depresivna provodna nit nije se pokazala kao najs(p)retnije rješenje za avanturistički film, što Pad u svojoj osnovi jest. Veliki napor uložen u snimanje nije, nažalost, urodio željenim plodom, jer film kao cjelina nije ni približno na razini svoje fascinantne vizualne komponente.
Goran Ivanišević