Pohlepa za novcem i moći, međutim, brzo je rastjerala sve snove, a Čaruga se od revolucionara i romantičnog hajduka preobrazio u surovog razbojnika i ubojicu... Početak filma vraća nas u ranu zoru 27. veljače 1925. godine, u dvorište osječkog zatvora u kojem se natiskalo preko 3000 znatiželjnika kako bi prisustvovali vješanju "slavonskog Robina Hooda" Jove Stanisavljevića Čaruge.
Suđenje Čarugi danima je bilo u središtu medijske pozornosti, ulaznice za vješanje bile su rasprodane 15 dana unaprijed, a ni glumci osječkog teatra nisu htjeli propustiti tako važan događaj: za njih je bila pripremljena počasna loža, da što zornije "nauče" kako se umire. Novine su zabilježile da su posljednje Čarugine riječi bile: "To nije tako strašno. Idem veselo".