Planet majmuna: Rat (2017)

Godina je 2028., dvije su godine prošle od Kobinog (Toby Kebbell) napada na preživjele ljude u San Franciscu. Danas se Cezar (Andy Serkis) i njegovo pleme inteligentnih majmuna mora boriti za živote protiv odbjegle američke vojne frakcije poznate kao Alpha-Omega, koju vodi nemilosrdni Pukovnik (Woody Harrelson). Pukovnikova vojna horda zapošljava čak i druge majmune, koji se pogrdno nazivaju magarci. Alpha-Omega izvede neuspjeli napad na majmunsku stražarnicu te su zarobljena četiri vojnika, uključujući jednog po imenu Propovjednik (Gabriel Chavarria) i gorila Red (Ty Olsson). No Cezar ih pušta na slobodu, nadajući se da će dokazati Pukovniku kako majmuni nisu divljaci, dok Red pobjegne ranivši gorilu Winter (Aleks Paunović). U međuvremenu, Cezarov najstariji sin Blue Eyes i poručnik Rocket vraćaju se s dugog putovanja te okrivaju da su pronašli mjesto preko pustinje, idealno za naseljavanje majmuna. Winter tvrdi da bi majmuni trebali poći odmah prema obećanoj zemlji, no Cezar želi da se prvo pripreme za putovanje. Zbog svoje odluke Cezar će požaliti jer te noći Pukovnik predvodi tim koji ulazi u majmunsku nastambu i ubije Blue Eyes i Cezarovu suprugu Corneliju. Ponovno u režiji Matta Reevesa („Planet majmuna: Revolucija“ iz 2014.) „Planet majmuna: Rat“ najbolje je ostvarenje iz trilogije, koje ujedno završava franšizu, ali joj i širom otvara vrata za neki novi nastavak. Ovaj sjajni znanstveno-fantastični akcijski film iz 2017. prati sukob majmuna na čelu s Cezarom i ljudi dok se Cezar osvećuje zbog ubojstva svoje obitelji. Baš poput i prošlog nastavka koji je imao sličnosti s originalnom serijom priča dijeli nekoliko sličnosti s petim kultnim filmom, „Bitka za planet majmuna“ (1973.), no ipak ne možemo pričati o remakeu. Andy Serkis kao Cezar ponavlja ulogu iz prošlih nastavaka i za svoju je izvedbu posebno pohvaljen, a ovog puta u društvo glavnih protagonista prodružuju mu se Woody Harrelson i Steve Zahn. Jedan o filmskih kritičara snažni i emotivni nastup Andyja Serkisa naziva shakespeareanskim, a film najboljim još od originala iz 1968. Najmračniji iz trilogije dobio je doista mnogo priznanja struke. Vizualni efekti, priča, režija, fotografija – sve skladno funkcionira, zbog čega je film zaradio nominacije za najbolje specijalne vizualne efekte na BAFTA-i Oscarima.