Caterina ide u grad (2004)

Nakon što joj otac, provincijski učitelj (S. Castellito), napokon dobije žuđeni premještaj, pametna i lijepa petnaestgodišnjakinja Caterina (A. Teghil) suočit će se sa složenim problemom prilagođavanja novoj sredini. Stjecajem okolnosti, siromašna i neiskusna djevojka iz pokrajine našla se u razredu s razmaženom djecom rimske društvene kreme. Ipak, uspjet će se othrvati mnogim iskušenjima "slatkoga života", izboriti svoje mjesto i sačuvati vlastitu osobnost što ne polazi za rukom njezinim roditeljima. Oca i majku Agatu (M. Buy) okolnosti u kojima su se našli frustriraju toliko da u pitanje dolazi i budućnost do jučer skladnoga braka...
"Caterina ide u grad" najbolji je film koji je dosad snimio Paolo Virzi (r. 1964., Baci e Abracci), pripadnik sada već srednjega naraštaja talijanskih filmaša. Iako realiziran 2004., u sebi nosi vidljiv odjek davno prohujaloga zlatnog razdoblja talijanske filmske komedije pedesetih i šezdesetih, koje stariji gledatelji pamte po sjajnim karakterizacijama Alberta Sordija, Marija Monicellija, Dina Risija i drugih. Topla humorna nota u ovome je, recentnom, opisu sukoba tzv. malih ljudi sa sustavom, poprilično zaoštrena te ogorčenje zbog raspuštenosti, korupcije i dekadencije suvremene talijanske društvene elite nadvladava nekadašnji oslobađajući smijeh. Solidna vivisekcija talijanske zbilje viđena iz zanimljiva ugla, okom neiskvarene petnaestogodišnjakinje.