Prije, a i kroz više-manje cijelu prvu polovicu 20. stoljeća, žena u Francuskoj nije imala pravo glasa, već je bila osuđena na titulu "čuvarice ognjišta" i na obavljanje samo onih poslova za koje se držalo da pripadaju isključivo njoj.
Krajem 19. stoljeća dolazi do prvih ideja o tzv. univerzalnom pravu glasanja - o mogućnosti da svatko, bez obzira na spol, naconalnost i vjeroispovijest ima pravo na sudjelovanje pri izboru političkih vođa svoje zemlje.
Iako je Pariška komuna 1871. dala pravo glasa ženama, ono je po njezinom raspadu bilo odbijeno, da bi se ponovno usvojilo tek 1944., što je bila zasluga generala Charlesa de Gaullea.