Joliet, Illinois, rujan 1936. Amerikanci još uvijek osjećaju posljedice ekonomske depresije, ali dvojica sitnih prevaranata, mlađi Johnny Hooker (R. Redford) i stariji Luther Coleman (R. E. Jones), imaju svoj način kako doskočiti općoj nestašici. Radeći u paru, s promjenjivim uspjehom varaju slučajne prolaznike, a prava im se prilika ukaže kada se, podmetnuvši jednom od njih hrpu papira, domognu svote od čak 11.000 dolara. Presretni, podijele novac i odluče štošta promijeniti u svom životu. Johnny ode u kockarnicu povećati dobiveni novac, ali prijevarom na ruletu izgubi većinu onoga što je ukrao. Luther se povuče iz posla uvidjevši da je njegov dio sasvim dovoljan za pristojnu mirovinu.
Međutim, prolaznik kojem su ukrali novac jedan je od članova bande gangstera Doylea Lonnegana (C. Durning) koji, ne mogavši se pomiriti s krađom svog novca, dozna tko su lopovi i odluči ih likvidirati. Prvo zapovijedi da ubiju Luthera, a zatim i Johnnyja. Lonneganovi posilni Luthera bace kroz prozor, a Johnny u posljednji trenutak pobjegne u susjedni Chicago. Naime, neposredno prije smrti Luther mu je preporučio starog poznanika Henryja Gondorffa (P. Newman) kako bi s njim nastavio uhodani posao varanja. Ogorčen partnerovim ubojstvom, Johnny s Henryjem smisli plan kako uništiti Lonnegana računajući na njegovu opsjednutost varanjem na pokeru. U vlaku između Chicaga i New Yorka Henry mu na kartaškoj seansi oduzme petnaest tisuća dolara, pa bijesni Lonnegan ne prepoznavši Johnnyja kao jednog od kradljivaca nasjedne na njegovu ponudu da Lonnegan preuzme Henryjevo unosno varanje na konjskim utrkama. Ubačeni "žalac" dvojice prijatelja i partnera počne davati rezultate...
Nagrađen sa sedam Oscara, uključujući i priznanje za najbolji film, "Žalac" je i scenografijom i kostimografijom (osmi i ujedno posljednji Oscar u životu slavne Edith Head), a osobito partiturom s regtime glazbom (Marvin Hamlisch) prava oda kompleksno i istodobno lepršavo osmišljenoj i ostvarenoj filmskoj cjelini. Scenarist David S. Ward je nadahnuće pronašao u knjizi "The Big Con" Davida Maurera iz 1940. ispričavši priču koja pune 124 minute nizom zapleta neprestano dinamizira film i omogućuje, kako glavnim, tako i epizodnim glumcima, uistinu reprezentativne izvedbe.