Osuđenik na smrt pobjegao je iliti vjetar puše kako ga volja (1956)

UN CONDAMNE A MORT S'EST ECHAPE OU LE VENT SOUFFLE OU IL VEUT / A PRISONER HAS ESCAPED (Originalni naziv)

triler drama

Priča prema memoarima pripadnika Pokreta otpora i njegovim pokušajima bijega iz zatvora

 
Režija: Robert Bresson
Scenarij: Robert Bresson
Uloge: François Leterrier, Charles Le Clainche, Maurice Beerblock, Roland Monod, ...

Filmografija

Po mnogim kritičarima Un condamné à mort s'est échappé najbolji je film Roberta Bressona (Le Journal d'un Curé de Campagne, L'Argent), glasovitoga francuskoga redatelja moralizatorske orijentacije francuskoga filma (uz Erica Rohmera, najznačajniji je predstavnik te struje francuske kinematografije). Nastao po memoarima jednog pripadnika Pokreta otpora objavljenima u novinama, u kojemu je autor detaljno opisao vlastiti bijeg iz zatvora...

Lyon, 1943. godine. Fontaine (F. Leterrier), aktivist francuskog Pokreta otpora, zarobljen je i već na putu u zatvor pokuša pobjeći. Dodjeljuju mu oskudnu samicu. Međutim, njegova vjera u bijeg ne posustaje, i on od prvoga zatvorskoga dana planira bijeg. Sklapa poznanstva s drugim zarobljenicima koji, iako ne pokušavaju pobjeći, podržavaju ga u naumu. Noću, on izrađuje oruđa od metalnih šipki i pravi užad od svoje odjeće. Nakon nekog vremena, Nijemci ga osuđuju na smrt, a on noć prije bijega dobiva u ćeliju mladog Josta (C. Le Clainche) koji tvrdi da je francuski dezerter. Fontaine se koleba: povjerovati mladiću i povesti ga sa sobom ili ga ubiti jer bi mogao biti gestapovski doušnik?
Film u stilskom smislu predstavlja vrhunac Bressonove jedinstvene težnje redateljskom minimalizmu u kojemu su pokreti kamere, zvukovi i, osobito, glumačke geste i dijalozi svedeni samo na one najnužnije. Tako se radnja ovoga filma uglavnom događa u pet kvadratnih metara zatvorske ćelije, a protagonista se uglavnom upoznaje preko njegovog unutarnjeg monologa te sugestivne upotrebe šumova i, kao svjedočanstva junakove želje za slobodom, Mozartove glazbe.

Film je osvojio nagradu za režiju na Canneskom festivalu 1957. godine.

Komentari (0)

Foto