Dva najveća imena talijanske kinematografije nisu imala apsolutno ništa zajedničko i prezirala su se više od dvadeset godina. Jedan su drugome otimali glumce, glazbenike i tehničare... Između Viscontija, milanskog aristokrata, i Fellinija, pripadnika srednje klase iz Riminija, sukob je bio neizbježan: bitka svjetova mašte, dvaju talenata, dviju kultura i dvaju ega...
Bili su suprotni po svemu. Fellini bi prodao dušu za kritičko razmišljanje karakteristično za Viscontija. Mastroianni je rekao: "Visconti je učitelj o kakvom svi sanjaju, a Fellini idealan prijatelj". Orson Welles mislio je da "Viscontijevi ribari izgledaju poput diva", dok "Fellini pleše s kamerom". Film pruža besprimjernu procjenu rivalstva dvojice redatelja i svjedočanstva onih koji su radili s dvojicom "svetih divova" talijanskog filma: Claudije Cardinale, Moralda Rossija, Gianfranca Angeluccija, Enrica Mediolija, Johna Baxtera...