Moritz (J. Hillmann) živi kod tete dok je otac (P. Lohmeyer) na terenu u Španjolskoj, gdje kao inženjer radi na vjetroelektranama. Moritz nije previše sretno ni samopouzdano dijete, majka ih je napustila, a jači i drskiji dječaci ga zlostavljaju. Kad krene u posjet ocu u Španjolsku, na aerodromu ga uzalud čeka, tata je zakasnio. U čekaonici upozna mladu djevojku Vicky (B. Ballbé), koja se sažali na dječakom i da mu svoj broj ako mu slučajno zatreba. Kad dežurni policajci primijete dječaka koji satima sam sjedi na aerodromu, on bježi kako ga ne bi uhapsili, te se tako mimoiđe s ocem. Lutajući, sretne neobičnog čovjeka koji se predstavi kao vitez Don Quichote (C. M. Herbst), star 500 godina. Nastave lutati zajedno. Kad ga Moritz pita kako to da govori njemački, ako je španjolski vitez, don Quichote mu odgovori da je to zato što on govori jezik srca. A kad ogladne i dječak pita kako će kupiti hranu kad nemaju novac, don Quichote kaže kako njega svi poznaju pa će im dati. Zaista, tako i bude, jedino što trgovci poslije međusobno komentiraju: jadan čovjek, nije sav svoj, ali je dobar...