Zvjezdani ratovi VI: Povratak Jedija (1983)

Luke Skywalker (M. Hamill) se, nakon gorke spoznaje da mu je Darth Vader (D. Prowse, glas Jamesa Earla Jonesa, lice Sebastiana Shawa) pravi otac, vraća na rodni planet Tatooine kako bi pokušao spasiti svog prijatelja i suborca Hana Sola (H. Ford) iz zarobljeništva Jabbe the Hutta. Naime, Darth Vader je na planetu Bespinu zamrznuo Hana i prodao ga upravo Jabbi. U međuvremenu je Galaktičko Carstvo u tajnosti započelo izgradnju nove svemirske bojne postaje, višestruko moćnije od uništene Zvijezde smrti. Car (I. McDiarmid) osobno nadgleda dovršetak radova ne bi li što prije osposobio ovo razorno oružje te tako zauvijek spriječio pobunjenike da obnove Republiku i galaksiji napokon vrate slobodu. Luke stoga šalje svoje droide C-3PO-a (A. Daniels) i R2-D2-a (K. Baker) u izvidničku misiju, jer želi što prije osloboditi Hana i krenuti u završni obračun s Carstvom. Međutim, Jabba odbija njegovu ponudu, pa Luke zajedno s princezom Leiom (C. Fisher), Landom Calrissianom (B. D. Daniels) i Chewbaccom (P. Mayhew) napadne Jabbinu spilju, oslobodi Hana, a Jabbu i njegovu bandu uništi. Prije nego li krene na šumoviti mjesec Endor na kojem pobunjenici uz pomoć tamošnjih stanovnika Ewoka planiraju uništiti energetski štit kojim se kontrolira Zvijezda smrti, Luke odlazi svom učitelju Yodi (glas Franka Oza). Onemoćali Yoda mu kaže da ga sada tek jedan korak dijeli od titule viteza Jedija: borba s Darthom Vaderom koji ne samo da je njegov otac, već i otac princeze Leie, Lukeove sestre blizanke... Ako je "Nova nada" bila znanstveno-fantastična zabava, a "Carstvo uzvraća udarac" spoj vizualne raskoši i šekspirijanskog fatalizma, onda je "Povratak Jedija", završni film serijala "Zvjezdani ratovi", najbolje ocijeniti kao pravu obiteljsku sagu punu emocija, sa spektakularnim akcijskim sekvencama, te paradom krajnje bizarnih likova. Ništa čudno zna li se da je, nakon otvorenog završetka prethodnika, autor serijala George Lucas u "Povratku Jedija" iz 1983. imao istodobno i najlakši i najteži dio u osmišljavanju svoje trilogije. Najlakši, jer je trebao na efektan način dovršiti priču povezujući njezine likove i situacije u logičnu cjelinu, za što je izvrsne preduvjete imao u prva dva filma, te najteži, jer je morao održati pozornost gledatelja do samog kraja, i, još više, ispuniti velika očekivanja obožavatelja da će upravo "Povratak Jedija" biti trijumf njegovog filmskog umijeća. Pritom je Lucas ponovno odbio mogućnost režiranja filma povjerivši ovaj zadatak pokojnom Richardu Marquandu (Špijun zvan Igla) te prihvativši samo da uz Lawrencea Kasdana supotpiše scenarij napisan prema svojoj priči. Rezultat tako postavljene produkcije nije doduše urodio najboljim dijelom serijala (većina kritičara smatra da su "Nova nada", a osobito "Carstvo uzvraća udarac" mnogo bolja ostvarenja), ali je uspješno zaokružio priču pri čemu su odnosi među glavnim likovima vrlo dobro elaborirani, dok akcijska i fantastična komponenta filma djeluju upravo besprijekorno. Ono što mu se spočitava, a što je velikim dijelom posljedica pretpostavke da je riječ o završnom dijelu, jest manjak napetosti i osjećaj već viđenog, iako spomenuto obilje fantastičnih bića baš kao i pojava Cara, ovom nastavku daju prijeko potrebnu karakternu širinu. No, u tom je smislu vrhunac filma pojava Dartha Vadera sa svojim unutarnjim konfliktom, te činjenica da se, u glumačkom smislu, radi o presedanu u povijesti kinematografije, jer jedan te isti lik tumače čak tri glumca. Naposljetku, treba istaknuti da je film, realiziran na lokacijama u Arizoni, Kaliforniji i Tunisu, iznova privukao publiku diljem svijeta, kao i članove Američke filmske akademije koja mu je uz četiri nominacije (zvuk, montaža zvuka, glazba i scenografija) u travnju 1984. dodijelila i specijalnog Oscara za vizualne efekte. Remasterirano izdanje 1997. ponudilo je nekoliko novih kadrova (zabavljačka točka u špilji Jabbe the Hutta, prelet preko tatooineske pustinje, završno slavlje) za što je, dakako, zaslužan ILM i nevjerojatan napredak računalne grafike koja je u vrijeme premijere filma 1983. bila nedovoljna za važnije intervencije u postprodukciji.