U prvim godinama postratne njemačke obnove, Ursula, koja je upravo izgubila voljenog supruga, nema vremena za tugovanje. Bježeći iz razorenog Danziga, nalazi posao u Rostocku. Kao lavica se bori za opstanak svoje djece, nikad ne misleći na sebe.
Željezna zavjesa se proširila Europom, dijeleći Njemačku na dvije nacije, istočnu i Zapadnu. Ursula iz prve ruke svjedoči represiji političkih disidenata. To nije socijalizam koji ona prihvaća. Ursula pronalazi prijateljicu u živahnoj Nori, koja pjeva za sovjetske vojnike i zapošljava Ursulu za sviranje klavira.
Naposljetku dvije žene uspijevaju pobjeći na Zapad, gdje nastoje stvoriti novi život za njih i djecu. Tada, krajem 50-ih, nakon godina lišavanja, obnavljanja i represije, jednog dana zazvoni telefon: Wolfgang je živ!