Bilo jednom na Divljem zapadu (1968)

Trojica revolveraša u dugim zapadnjačkim smeđim kaputima od kože čekaju vlak na željezničkoj postaji negdje na Divljem zapadu. Kad vlak stigne, čini im se da onaj koga čekaju nije stigao, no ubrzo čuju zvuk usne harmonike i ugledaju nepoznatog stranca zvanog Harmonika (C. Bronson). U okršaju on ubije trojicu revolveraša. Istodobno na ranču Sweetwater u vlasništvu Irca Bretta McBainea (F Wolff) njegova kći uređuje svečani svadbeni stol, stariji sin sprema se kolima u grad po nevjestu koja stiže vlakom. Iznenada se pojavi grupa revolveraša u istim dugim kaputima od kože kao i oni na željezničkoj postaji, predvođenih Frankom (H. Fonda). Poubijaju cijelu obitelj. Lijepa Jill McBaine (C. Cardinale) zaludu čeka supruga na postaji i na kraju kreće sama na imanje, gdje mještani pokapaju mrtve.
Šerif zaključi da je ubojica odmetnik zvan Cheyenne (J. Robards), vođa bande odjevene u duge smeđe kapute od kože. Dok Cheyenne bježi od potjere i pokušava doznati tko mu je podmetnuo ubojstva, Frank radi za bogatog umirućeg graditelja željeznice Mortona (G. Ferzetti) i ubija sve koji se - poput Bretta McBainea - sa svojim imanjima nađu na trasi buduće željeznice. Jill upozna Harmoniku i Cheyennea, otkriva da je imanje jako vrijedno, te da je njezin pokojni muž već kupio građu buduće željezničke postaje. Frank uspije zastrašiti Jill da na namještenoj dražbi proda imanje za smiješnu svotu, no umiješaju se Harmonika i Cheyenne te vješto daju mnogo veću ponudu i otkupe zemlju. Nazire se okršaj Harmonike i Franka, a razlog tome nije samo bitka za Jillino imanje već i davni zločin zbog kojega se Harmonika želi osvetiti Franku...
Sergio Leone, redatelj i koscenarist filma, proslavio se s tri vesterna u kojima glumi Clint Eastwood - tzv. "dolarskom trilogijom": "Za šaku dolara", "Za dolar više" i "Dobar, ružan, zao". Njegova sljedeća tri filma - "Bilo jednom na Divljem zapadu", "Za šaku dinamita" i "Bilo jednom u Americi" - tvore njegovu drugu impresivnu trilogiju o tri "američke granice" - Divljem zapadu, Meksiku u doba revolucije Pancha Ville i, na kraju, dobu prohibicije i vladavini gangsterskog podzemlja dvadesetih godina prošlog stoljeća. Nijedan drugi talijanski redatelj nije toliko utjecao na američki film kao Sergio Leone, još od šezdesetih godina pa sve do danas, kada redatelj poput Quentina Tarantina preuzima u svojim filmovima Leoneove stilske postupke i ističe kako je za njega Leoneov vestern "Dobar, ružan, zao" najbolji ikad snimljen film.