Pariz, kraj 19. stoljeća. Gabrielle (I. Huppert) i Jean (P. Greggory) dvoje je pariških buržuja čiji brak izgleda savršen: imućni su, zdravi, primaju ugledne goste svakoga četvrtka. Međutim, iako je Jean vidno sretan i voli Gabrielle, neka se sumnja uvukla u njega da njihov odnos i nije baš tako sjajan kako djeluje. I zaista, on uskoro pronađe njezino pismo u kojemu ga ona obavijesti da ga zauvijek ostavlja. Potpuno izbezumljen, Jean odluči pod svaku cijenu saznati razlog neočekivanog Gabriellinog čina. Njih dvoje uskoro se nađu i počnu razgovarati o svojemu odnosu. Osim činjenice da je postojala još jedna osoba u njezinom životu, Jean će pomalo shvatiti da između njih nikada nije bilo ljubavi...
Conrad priča priču u klaustrofobičnom 3. licu, koji nas uvodi u muškarčev pogled na događaj, dok nam simultano dopušta i pogled na ženu na periferiji. Uz scenaristicu Anne-Louise Trividic, s kojom je radio i na dva svoja bolja filma, “Intimacy” i “His Brother“, Chéreau otvara priču, dijeleći je ravnopravnije na likove, ali ne zanemarujući pritom Conradova značenja i emocionalnu okrutnost.