Priča o privatizaciji Tvornice duhana Zagreb, preseljenju proizvodnje u Istru i okupaciji zagrebačkog pogona, koju su organizirali radnici 2006. godine, rijedak je primjer pokušaja direktne reakcije radništva na privatizaciju, koja je u velikoj mjeri pauperizirala klasnu perjanicu nekadašnje države – radničku klasu.
S vremenskim odmakom od četiri godine ovim je filmom arhiviran fragment hrvatske tranzicije, za uspomenu i dugo sjećanje na sudbine četrdesetak osoba za koje je borba protiv nedodirljive ekonomsko-političke elite bila jedina prihvatljiva opcija.