Oskrvnuta čast metalca Mimija (1972)

Dobrodušni Carmelo Mardoche zvan Mimi (G. Giannini) pomalo je zbunjen lučki metalurški radnik iz gradića na Siciliji, čovjek nezadovoljan svojim skromnim životom i brakom s temperamentnom Rosalijom (A. Belli), s kojom ima sina i živi u kući njezinih roditelja. Mimi je povučen i iskreni komunist koji, nakon što na lokalnim izborima odbije glasovati za utjecajnog mafijaškog šefa Calogera (T. Ferro), ubrzo izgubi posao. Pritisnut neimaštinom i neprestanim prigovorima supruge i obitelji, Mimi odluči u potrazi za poslom otputovati u Torino. Tamo se zaposli kao građevinski radnik u tvrtki Vica Tricarica (također T. Ferro), poslodavca koji nimalo ne drži do svojih radnika i njihovih sindikalnih prava te koji, baš kao i don Calogero, na licu ima tri upadljiva madeža. Mimi shvati da je Tricarico kriminalac povezan s mafijom. Uskoro upozna privlačnu mladu komunistkinju Fiorellu Meneghini (M. Melato), uličnu prodavačicu u koju se zaljubi na prvi pogled...
Godine 1977 .talijanska scenaristicai redateljica Line Wertmüller nominirana je za Oscara u kategorijama najbolje režije i izvornog scenarija za film "Pasqualino ljepotan", Lina Wertmüller po uzoru na glasovitog Federica Fellinija (Amarcord), s kojim je kao pomoćnica redatelja surađivala na realizaciji remek-djela "8 i ½", u svojim filmovima često naglašava karikaturalnost i grotesku. Ponajviše surađujući sa svojim omiljenim glumcima: G. Gianninijem (Nevini, Lili Marleen, Saving Grace, Šetnja u oblacima, Mimic, Hannibal, Moja kuća u Umbriji, Tjelesna straža, Casino Royale) i M. Melato (Ljubav i anarhija, Flash Gordon), redateljica kreira priče o ljubavnicima koji kroz svoje kompleksne emotivne odnose iznose autoričine kulturološke, sociološke i nerijetko anarhističke, feminističke i ljevičarske političke stavove.
Takav je i današnji film, inteligentna, dinamična, satirična, nesputana i mjestimice urnebesno duhovita politička farsa, priča o licemjernom društvu kojim vladaju hipokrizija, nemoral i kriminal koji zahvaćaju sve društvene segmente, te u kojem je pojedinac osuđen na neminovno gubljenje ideala. Uz energičnu režiju i raspoložene glumačke nastupe u kojoj sudjeluje i A. Belli (Miris žene), crnohumornu studiju o tjelesnoj i političkoj strasti nose efektna fotografija Darija Di Palme (Ružni, prljavi, zli) i glazba Piera Piccionija (Lijepi Antonio, Krist se zaustavio u Eboliju).