Korengal se nastavlja ondje gdje je Restrepo stao: u istoj dolini, s istim ljudima, ali s vrlo različitim pogledom na ratno iskustvo. Korengal ne pokazuje samo kako rat izgleda nego i kako funkcionira te što znači mladićima koji ga vode. Dok jedan vojnik kliče kad ubije neprijatelja, drugi pita Boga hoće li mu ikad oprostiti za smrti koje je prouzročio.
Dok jedan vojnik oplakuje gubitak prijatelja, drugi objašnjava zašto mu rat nedostaje sada kad mu je tura završila te priznaje da bi se vratio na bojište u tren oka.