Dvadeset je godina prošlo otkad su učenici 9. c razreda krenuli svatko svojim putem i uzbuđenje je u zraku večer uoči njihove godišnjice. No stvari krenu neočekivanim putem kad Anna odluči progovoriti kako bi raspravila o svojim neugodnim iskustvima i suočila se s ljudima koji su joj djetinjstvo učinili nesretnim.
Služeći se nejasnom linijom između dokumentarnog i igranog načina snimanja filmova, Anna Odell istražuje kako tiraniziranje i prešućena suovisnost o njemu mogu biti jednako pogubni, teret djetinjstva koji nosimo sa sobom u odraslo doba te kako je neugodno suočiti se s tuđim predodžbama o sebi.