Tempo života, potrošački mentalitet i simplificirano shvaćene metode odgoja, ("pusti djecu da rade što hoće, neka se ižive dok su mladi"), zatim obasipanje djece efektnim poklonima umjesto bavljenja njima, pretvorile su djecu u male divljake. Nisu štedjela nikoga, ni mačku, ni psa, ni roditelje. Postala su strah i trepet svoje okoline.
Jednom kada su ih roditelji poveli na vikend, djeca su pošla u šumu i tamo zalutala. Susrela su vuka (za njih je to bio vuk iz Crvenkapice) i silno se prestrašila. Strah je bio još veći kad je naišao strašni div, a kada se spustila noć, zapomaganju nije bilo kraja. Djeca su ostala sama u šumi (ovaj element prirode nije znao za nestašluke). Napokon su ugledala jedno svjetlo. Bila je to kućica od čokolade i bombona. Kućica iz priče o Ivici i Marica. Tu je bila i vještica, uvela je djecu u kuću, ali niti ona nije mogla s njima dugo izdržati, pa ih je brže-bolje vratila roditeljima.