Glavni lik je pisac koji kao narator (Rade Šerbedžija) prati i komentira prve ljubavi, prva traženja i dokazivanja svojih prava, sve važne događaje u vremenu kada djeca prestaju biti djeca, a nisu još ni odrasli ljudi. Film je sniman 1991. pred samo bombardiranje i okupaciju Sarajeva, a Dizdarević ga je dovršio u Pariz. Premjera je održana 1994., a godinu kasnije bio je bosanski kandidat za Oscara. U periodu montaže i postprodukcije filma Dizdarević je snimio i dokumentarac Četvrti dio mozga koji je filmska priča o djeci koja su igrala u filmu Magareće godine, a rat ih je raspršio svuda po svijetu.