Dvojica Talijana sele se na sjever Italije krajem pedesetih godina, u doba kada se Italija naglo razvijala iz agrarne zemlje u urbaniziranu i industrijaliziranu velesilu. Giovanni (E. Lo Verso) je nepismeni seljak koji je došao u Torino kako bi se pobrinuo da njegov dvanaest godina mlađi brat, student Pietro (F. Giuffrida), stekne obrazovanje koje on smatra ključnim u vremenu napretka. Giovanni je ponosan na brata za kojeg smatra da stječe znanje kakvo on nije mogao imati. Prilikom njihovog prvog susreta na torinskom kolodvoru Pietro se skriva, odvodeći jednu južnjačku obitelj u potragu za adresom koja se pokaže nepostojećom. On čezne za lijepim životom, fino se odijeva i glumi gospodina, a nakon pronalaska jednog ukradenog novčanika novac prvo namjerava iskoristiti da bi brata pozvao na skupu večeru, a kad Giovanni to odbije, kriomice mu stavi novac u torbu. Giovanni gaji prema Pietru očinsku ljubav i želi mu pomoći bez obzira na žrtve, dajući mu gotovo sav zarađeni novac, čak i kad dozna za njegove slabe rezultate na nastavi, nezainteresiranost za studij i laži, dok Pietro osjeća da ga ta briga i bratove ambicije guše...
Naslov filma potječe od rubrike sa zadnje stranice jednog časopisa na kojoj su se objavljivali stari vicevi koji za novu generaciju uopće nisu bili smiješni, već su svjedočili o naivnosti one prijašnje, no koji su svejedno imali poseban nostalgični šarm. A na sličan način se i cijeli film osvrće na vrijeme idealizma, velikih očekivanja i ambicija. Film je dobitnik Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu.