Dok dirigira misom u čast svoga kralja, Luja XIV. od Francuske, veliki skladatelj Jean-Baptiste Lully probode dirigentskim štapićem vlastiti nožni prst. Rana ubrzo postane gangrenozna, no Lully ne želi da mu amputiraju nogu. Dok leži na samrtnoj postelji, prisjeća se sretnijih vremena i puta koji je nepoznatoga talijanskog glazbenika doveo do pozicije jednog od najuvaženijih francuskih kompozitora.
1653. Lully je stekao naklonost mladoga kralja Luja napisavši jedan balet za njega. Kada je 1661. preuzeo svu vlast u svoje ruke, kralj se odužio Lullyju tako što ga je imenovao svojim osobnim skladateljem te je naručio od njega da komponira djela koja će veličati njegovu moć.
Kroz suradnju s dramatičarom Moliereom, Lully će stvoriti francusku operu te ostvariti vječnu slavu. No njegov privatni i profesionalni život mučili su nemir, sumnja u samoga sebe te skandal.