Hitler: Konačni pad (2004)

Nekadašnja Hitlerova osobna tajnica Traudl Junge pred kamerama govori o svojoj ulozi tijekom Drugog svjetskog rata... Godina je 1942. Dvadesetdvogodišnja Traudl Junge (A. M. Lara) iz Münchena s još četiri djevojke stiže u stožer vođe Trećeg Reicha Adolfa Hitlera (B. Ganz). Nacistički vođa, naime, bira svoju tajnicu i to mora biti osoba od najvećeg povjerenja. Privučen njezinom ljupkošću i uljudnošću, Hitler se odluči upravo za Traudl koja odmah počne s radom. Tri godine kasnije.

Berlin je u ruševinama i pitanje je dana kada će u njega umarširati sovjetske postrojbe. Adolf Hitler s Evom Braun (J. Köhler) i nekolicinom najbližih suradnika među kojima je i Joseph Goebbels (U. Matthes) živi u bunkeru ne odustajući od planova o ratnoj pobjedi i obnovi Berlina po zamislima arhitekta Alberta Speera (H. Ferch)...

Njemački film o Adolfu Hitleru - godinama je to bila svojevrsna fama. Stoga je premijera povijesne drame "Hitler: Konačan pad" iz 2004. dočekana s posebnom pozornošću i njemačke i svjetske javnosti. Riječ je o filmu koji je vođu Trećega Reicha, odgovornog za iniciranje Drugog svjetskog rata u kojem je ubijeno više od pedeset milijuna ljudi, trebao prikazati što realističnije i sveobuhvatnije. Autori su se projekta odlučili za kut viđenja Hitlerove osobne tajnice Traudl Junge (1920.-2002.) koja je godinu dana prije smrti sudjelovala i u realizaciji austrijskog dokumentarnog filma "Im toten Winkel - Hitlers Sekretärin" redatelja Andréa Hellera i Othmara Schmiderera. Traudl Junge predstavljena je tako kao krunski svjedok posljednja dva tjedna života Adolfa Hitlera u travnju 1945. u njegovu berlinskom bunkeru uoči prodora Crvene armije.

Troškovi ambiciozno zamišljene produkcije popeli su se na 13,5 milijuna eura pri čemu se veliki dio troškova odnosio na fascinantan prikaz u ratu razrušenog Berlina (osim u njemačkom glavnom gradu, film je sniman i u Münchenu te u Sankt Peterburgu). Ipak, najveće je zanimanje izazvao Hitlerov portret kao spoj ratnog vođe koji je nemilice žrtvovao milijune ljudi i, uvjetno rečeno, običnog čovjeka čijim su svakodnevnim postupcima nazočili samo najbliži suradnici među kojima je bila i Traudl Junge. Nju pak film prikazuje kao odanu i požrtvovnu osobu, dapače, najprisebniju u Hitlerovoj okolini opterećenoj nizom osobnih slabosti, grandomanijom do posljednjeg trenutka i opravdavanjem monstruoznih zločina.

Premda se očekivao i značajniji iskorak u viđenju posljednjih dana Hitlerova života, redatelj Oliver Hirschbiegel pažljivo je izbalansirao povijesne činjenice i svoju želju da vođu Trećeg Reicha prikaže na što plastičniji način. Filmu se u tom smislu nema što prigovoriti. Naprotiv. U pitanju je detaljna, višeslojna i atmosferična povijesna rekonstrukcija u čijem su središtu Adolf Hitler kao što melankolični, što neurotični svjedok vlastitog neuspjeha i njegova osoba od najvećeg povjerenja Traudl Junge.

Film, dakako, prikazuje Hitlerov odnos s Evom Braun i nizom najpoznatijih imena iz njegova suradničkog kruga od Josepha Goebbelsa do Alberta Speera pri čemu su neki analitičari zamjerili Hirschbiegelu da dio Hitlerovih časnika u filmu nije doveden u kontekst zločina koji su počinili (primjerice, dr. Ernst-Günter Schenck).

U glavnoj je ulozi Švicarac Bruno Ganz (Kruh i tulipani, Nebo iznad Berlina) koji je, po sudu mnogih, briljantno odglumio klonulog Hitlera, dok je ulogu Traudl Junge dobila mlada njemačka glumica rumunjskog podrijetla Alexandra Maria Lara (Der Fischer und Seine Frau, Control). U ostalim su ulogama Corinna Harfouch (Treffen in Travers, Bibi Blocksberg), Ulrich Matthes (Feuerriter, Der Neunte Tag), Juliane Köhler (Nirgendwo in Afrika, Aimée & Jaguar), Heino Ferch (Comedian Harmonist, Der Tunnel) i Thomas Kretschmann (Pijanist, King Kong). Film je zavrijedio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg filma na neengleskom jeziku, a Bruno Ganz je nominiran za Europsku filmsku nagradu.