Vrijedi zastati pred prizorom koji pružaju solane. Gradnja je prastara i jednostavna, prostor na obali gdje more lako ulazi i ostaje mirno, presječeno dovodnim i odvodnim kanalima sve to zajedno tvori polje. Pogonska su sredstva vjetar i sunce, sirovina je samo more, more vječno i neiscrpno. Najviše se troši čovjek. Solane uspoređuju s ribarima i težacima, a oni su jedno i drugo, rade od jedne žetve do druge, sami govore o žetvama i berbama kao da su žito i loza i u tome se možda krije veza soli s kruhom i vinom. Solari obično šute dok rade, za razliku od ribara koji stalno govore, srde se i prepiru, a tek po koja psovka, najčešće zbog vremena, slabog ulova ili nesposobnih pomoćnika, stvara napetost među članovima posade.