Riječ je dramatizaciji autobiografske proze u kojoj Irena Vrkljan u prvom licu pripovijeda o svom turbulentnom djetinjstvu, trima sestrama, ocu, majci te nastojanjima da raščiste sa svojom prošlošću. To je priča o Zagrebu u kojem ne upisuje slikarstvo, iako to želi, nego studij arhitekture jer je egzistencijalno sigurniji. Potom aktivno pripadanje zagrebačkom kulturnjačkom krugu u burnim pedesetim i šezdesetim godinama, prijateljevanje sa Stančićem, Viculinom, Šoljanom...Tako pratimo svojevrsnu obiteljsku i kulturnu kroniku i nekoliko umjetničkih sudbina. "Nije sve jedna knjiga, sve je jedan život", rekla bi Irena Vrkljan.