Prvi hrvatski film Vladimira Pogačića doima se kao ilustracija Sartreovih egzistencijalističkih teza. Naišao je na mlak odjek kritike i publike, ali iz današnje je perspektive zanimljiv, jer se prvi usudio izravno pozabaviti emocionalnim i seksualnim frustracijama socijalističkih građana. Prvu glavnu ulogu zabilježila je Ljubica Jović, buduća zvijezda iznimno popularnih televizijskih serija ranih sedamdesetih (Fiškal, U registraturi).