Maria je odgojila djecu u trošnoj kući punoj geranija – geranija koji su uporno rasli u pukotinama zidova koje je godinama prije uzrokovao potres – ali čim su odrasla, djeca su odletjela su iz gnijezda, ostavljajući Mariju samu u kući s pogledom na nevjerojatno lijep krajobraz poluotoka Sorrento. Njezin muž sada živi na svom ribarskom brodu, njezina su djeca daleko. Jednoga dana Maria odluči učiniti posljednji pokušaj da ponovno okupi obitelj na zabavi koju će prirediti na imendan svoje majke.
Francesco, najpametniji od njezine djece, odlučio je živjeti u New Yorku sa ženom strankinjom, prevelikim snobom za Mariju, stvorenjem s drugoga planeta, s kojom ne može razgovarati. Mario, njezin drugi sin, dobar je i miran liječnik, s dvoje djece i mladom i modernom ženom kojoj su obiteljske veze teret. Miriam je Marijino treće dijete. Ona gubi najbolje godine svoga života trčeći za egzotičnim i divljim, s partnerima koji su zapravo dječaci bez pravih korijena. Svi ljudi koje Maria voli daleko su od nje i žive kaotično i nesretno. Maria smatra da će obiteljsko okupljanje u kući njihova djetinjstva, na balkonu s geranijima, obnoviti obiteljske veze, uz prekrasno nebo i miris domaće kuhinje.
Ona se priprema za ovo okupljanje s malo nade i mnogo strahova. Počinje vjerovati da su sva njezina ljubav, svi njezini napori, svi dani njezina života posvećeni onima koje voli - zaboravljeni. Njezin muž, razočaran ženom koja je postala isključivo majka, traži nešto što će dati smisao njegovu životu. Traži druge zanimacije izvan kuće, pača se u politiku, a možda ima i ljubavnicu. Mariji je dosta depresije. Ali kada se njezina djeca vrate kući, svaki sa svojim problemom, Maria će shvatiti da je još trebaju. To će joj dati snage da se ponovno izbori za svoju obitelj.