Trumanov Show (1998)

Tridesetogodišnji Truman Burbank (J. Carrey) živi idiličnim životom: radi dobro plaćen posao trgovca osiguravajućeg društva, stanuje u slikovitom Seahavenu na jugu zemlje, a oženjen je lijepom i brižnom Meryl (L. Linney). Međutim, svijet je oko dobrodušnog Trumana najobičniji privid. Naime, Truman je od djetinjstva zvijezda najpopularnijeg TV showa na planetu u kojem milijuni gledatelja 24 sata na dan prate njegovu svakodnevicu, dok su sve osobe u Trumanovom životu glumci i glumice. Producent emisije Christof (E. Harris) budno pazi da naivni Truman kojega su u najranijem djetinjstvu napustili roditelji ne shvati što se uistinu zbiva oko njega. No, jednog će se dana dogoditi upravo to...
Televizijski su medij sredinom 90-ih obilježile realizacije tzv. reality showova u kojima su kamere snimale svakodnevicu običnih ljudi zavirujući doslovno u sve kutke njihovih života. Produkcijski vrlo jednostavne, no koncepcijski prilično inventivne, emisije su diljem svijeta postale pravi hit varirajući pritom tek okolnosti svakodnevice svojih protagonista. Filmska interpretacija ovog medijskog fenomena zaživjela je u izvrsnoj drami "Trumanov show" australskog redatelja hollywoodske karijere Petera Weira (Svjedok, Društvo mrtvih pjesnika). Weir je ekranizirao scenarij Andrewa Niccola koji se i prije i poslije njihova zajedničkog filma dokazao kao vrsni poznavatelj medijskog manipuliranja i virtualnih svjetova (Gattaca). Niccolov je tekst za ovaj film uistinu provokativan, jer ne samo da je riječ o jednom od najuvjerljivijih filmskih prikaza utjecaja televizije u suvremenom društvu (na tragu, primjerice, filma "TV mreža"), već i o drami snažnih likova i dubokih emocija koje unatoč tematici ne proizlaze iz virtualnosti, već iz istinske potrebe čovjeka da uvijek bude slobodan u odlučivanju o svojoj sudbini. Duboko emotivna, ali istodobno i opominjuća vizija čovjekove podložnosti suvremenim medijima, Weirova drama pripada najboljim ostvarenjima na temu (sve)moći televizije. Duhoviti dijalozi, domišljati efekti, te glazbena kulisa samo upotpunjuju izvrstan dojam. Fantastična premisa u Weirovom je filmu dobila neočekivano realističnu razradu, pa istodobno djeluje i kao lepršava alegorija i kao uznemirujuća docudrama. Za to je uz režiju i scenarij najzaslužniji sjajni J. Carrey (Lažljivac, Čovjek na Mjesecu) u ulozi dobrodušnog, ali odlučnog Trumana kojemu brojni kritičari upravo nastup u ovom filmu smatraju ulogom karijere. Tako je komičarska superzvijezda dokazala da nije samo mamac za blockbusterima sklonu tinejdžersku publiku, već i ozbiljan karakterni glumac o čemu svjedoči i osvojeni Zlatni globus. Film je Zlatni globus dobio i za glazbu, te za maestralnu epizodu E. Harrisa (Pollock, Apollo 13) u ulozi "oca" TV zvijezde, zatim tri BAFTA-e (režija, scenarij, scenografija), nagradu Europske filmske akademije Screen International Award, te, među ostalim priznanjima, i tri nominacije za Oscara (režija, scenarij, Harrisova epizoda). Od ostalih interpreta treba istaknuti L. Linney (You Can Count On Me), te podatak da je film sa zaradom od gotovo 265 milijuna dolara bio jedan od najgledanijih filmova u svijetu u 1998.