Riječ je o četrdesetogodišnjem Ivanu Kolaru, iznimno talentiranom pojedincu, koji samog sebe smatra potpuno normalnom osobom, a nikako hendikepiranim. Različitim režijskim postupcima, poput dominantne upotrebe zvuka i potpuno mračnih kadrova, dočarana je perspektivu slijepca u velegradskoj sredini, te su pokazani načini kojima se služi kako bio izišao na kraj sa svakodnevnim problemima.