Rođen u Splitu, sa 17 godina Emanuel napušta rodni grad i prekida gimnazijsko školovanje da bi se odazvao tajnom zovu prirode i predao lutanju. Vježbajući oko i ruku, propali gimnazijalac dolazi u Veneciju i postaje nadobudni student slikarske akademije. Slike Venecije, vitalnost ulice i nestalnost kanala prve su velike slikarske impresije E. Vidovića. Iz talijanskog razdoblja potječu brojni poznati slikarski radovi E. Vidovića, koji se u toj fazi predstavlja kao pejsažist realist, naturalist, simbolist. Nakon povratka u domovinu, u rodni Split, pa u Trogir, slikar utapa svoje bivše vidike u nove impresije. Vraća se misterijskim temama, dojmovima iz djetinjstva, fizici prolaženja: sve što je iz palete izišlo, u nju se i vraća. Kao što je slikarstvo otelo dječaka školi, tako će samo bolest i smrt oteti slikara slikarstvu.