Bosna i Hercegovina, 1993., vrijeme najžešćih ratnih sukoba. Čiki (B. Đurić) i Cera (F. Šovagović) vojnici su Armije Bosne i Hercegovine, koji su se igrom slučaja zatekli u rovu na ničijoj zemlji, zajedno s Ninom (R. Bitorajac), neiskusnim vojnikom srpske strane. Cera je teško ranjen, a uz to ga je iskusni i opaki srpski vojnik, kojeg je Čiki uspio ubiti, postavio da leži na mini koja će se aktivirati i ubiti ga ako se imalo pomakne s nje. U toj nezavidnoj situaciji razvija se intrigantan odnos trojice vojnika koji čekaju spas od pripadnika međunarodnih vojnih snaga, nesvjesni koliko su im nadanja uzaludna.
Debitantski film bosanskohercegovačkog autora Danisa Tanovića nastao je u koprodukciji više europskih zemalja (Slovenija, Belgija, Velika Britanija, Italija, Francuska), a zanimljivo je da bosanskohercegovačka kinematografija nije uložila nikakva sredstva. Ipak, zbog autorske ekipe i teme film je u konkurenciju za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja ušao kao predstavnik Bosne i Hercegovine, a Oscara je na kraju i osvojio ispred favoriziranog francuskog predstavnika "Amélie".
"Ničija zemlja" iznimno je sugestivna i vješto, upravo lucidno režirana alegorija na ratnu i političku siutaciju u Bosni i Hercegovini, u kojoj Tanović dojmljivo isprepleće (crni) humor i tragiku, potpomognut i sjajnim glumačkim izvedbama Branka Đurića Đure (Top lista nadrealista) i Renea Bitorajca, te finom glumačkom minijaturom Filipa Šovagovića. Osim Oscara i niza nagrada na manjim festivalima, "Ničija zemlja" u Cannesu je nagrađena za najbolji scenarij, a osvojila je i Zlatni globus za najbolji strani film.