U velikoj i bogatoj kući Šantića, u Mostaru na Brankovcu, Aleksa, dječak od osam godina, ponijet će sa sobom kroz život, slike tadašnjih uzbudljivih povijesnih zbivanja: krvavu Hamzićevu bunu, dolazak austrougraske vojske. Kada je stigao do škole, adža Miho ga vodi u Trst, a zatim u Ljubljanu na trgovačku akademiju. U Trstu Aleksa otkriva novi svijet, ali najveći utjecaj na njega imao je učitelj Ljudevit Vuličević. U njihovim razgovorima on će mu pomoći da zavoli poeziju, da dobije osnovne pojmove o panslavizmu, domovini, ljepoti. “Srednji ljudi – nikakvi ljudi”, učiteljeva je misao koju je ponio za cijeli život.