Cecilie (M. Haagenrud) ima 12 godina. Upoznajemo je u bolničkom krevetu, obrijane kose. Naime, ona boluje od raka. Pratimo je u posljednjim mjesecima života. Ipak, djevojčica se nada ozdravljenju i teško joj pada što ne može ići van, skijati se i raditi sve što i druga djeca. Njezina se sadašnjost izmjenjuje s njezinim maštanjem i sa sjećanjem na prošlo ljeto, na more i na jednog Sebastiana (A. Batllori), u kojega se zaljubila. Naizmjenične su sekvence bolnice i tog nezaboravnog ljeta, zabrinutih roditelja, bake (L. Ullmann) i djeda u stvarnosti, i njezine prijateljice Klare i Sebastiana u sjećanju. Međutim, sve nade u ozdravljenje kopne jer Cecilie ima rak u terminalnoj fazi. Svake noći posjećuje ju anđeo imenom Ariel (A. Hennie). On joj priča o raju, a ona njemu opisuje kako je to biti čovjek...