Negdje u nekom zabitom mađarskom selu žive otac i kći. Otac ne vidi na jedno oko, a i ruka mu je oduzeta. Imaju kobilu koja odbija hranu te je niti upregnuti ne mogu. Vani neprestano puše hladni vjetar koji raznosi prašinu. Jedino što imaju za jelo su krumpiri. Svaki dan kći oblači oca, odlazi do bunara po vodu, daje kobili slamu i skuha dva oveća krumpira. Svaki dan je isti, ista rutina, isto vrijeme, ista duboka bijeda.
Kataklizmične atmosfere, film počinje događajem vezanim uz Nietzschea koji je 1889. godine, boraveći u Torinu, ugledao strašan prizor bičevanja konja. Slavni je filozof pokušao pomoći jadnoj životinji no pao je na zemlju te se nakon toga duševno više nikada nije oporavio.