Nakon osam godina zatvora Max Cady (R. Mitchum) izlazi na slobodu i pronalazi odvjetnika Sama Bowdena (G. Peck) kojega drži odgovornim za svoju osudu. Cady uporno slijedi Bowdena, njegovu ženu Peggy (P. Bergen) i maloljetnu kćer Nancy (L. Martin). Bowdenov prijatelj i šef policije Mark Dutton (M. Balsam) pokušava mu pomoći i naći motiv kako bi protjerao Cadyja iz grada, no Cady je vrlo lukav - u zatvoru je imao vremena naučiti sve legalne potankosti koje mu pomažu ostati zakonski nedodirljiv. Na Duttonov nagovor Bowden unajmi privatnog detektiva Charlieja Sieversa (T. Savalas) koji na sve načine pokušava pronaći nešto protuzakonito u Cadyjevom ponašanju. Cady je nanio zlo Diani Taylor (B. Chase), no ona je toliko zaplašena da ne želi svjedočiti protiv Cadyja. Bowden unajmu trojicu snagatora da premlate Cadyja, ali Cady ih nadvlada i iskoristi napad da bi preko svog odvjetnika protjerao Bowdena s odvjetničkog položaja. Suočen s nezaustavljivim Cadyjevim progonom svoje obitelji, Bowden je prisiljen smisliti način kako će se suprotstaviti kriminalcu.
Triler "Rt straha" snimljen je prema romanu "Krvnici" poznatog američkog pisca kriminalističkih romana Johna D. MacDonalda, a režirao ga je Britanac John Lee Thompson 1962. godine, kao svoj prvi hollywoodski film nakon što je 1961. stekao slavu i nominaciju za Oscara ratnim hitom "Topovi s Navarona". Thompson je od 1950. do 1989. režirao ukupno 49 filmova, no malo koji se može usporediti s "Rtom straha", tjeskobnim i napetim film noirom koji po intenzitetu dramske napetosti i slojevitosti nadmašuje sve što je napravio u Velikoj Britaniji i Hollywoodu, uključujući i šest filmova s Charlesom Bronsonom (St. Ives, 10 sekundi do ponoći, Bijeli Bizon, Murphyjev zakon, Caboblanco, Death Wish 4), kojemu je bio omiljeni redatelj.
Izvrsnu glumačku ekipu Thompsonova filma predvodi Robert Mitchum u fascinantnoj ulozi robijaša i progonitelja Maxa Cadyja. Godine 1991. Martin Scorsese napravio je remake "Rta straha" s Robertom De Nirom u ulozi seksualnog zločinca Maxa Cadyja i Nickom Nolteom kao odvjetnikom Samom Bowdenom, te s istom genijalnom glazbom Wellesovog i Hitchcockovog skladatelja Bernarda Herrmanna.