U mlinu izdvojenom od seoskih kuća i daleko od života, u pustom i sirovom ambijentu, živi stariji čovjek sa mladom ženom. Njemu je naizgled dobro, predano radi kao poslovođa, nadzire nekoliko radnika, znoji se, trudi i vjeruje da tako stvara i ugodan ambijent za svoju obiteljsku sreću. Žena ne misli tako, a još manje osjeća. Sve joj je strano, odsutna je i puna neodređene čežnje. Svi koji tu dolaze misle da je nesretna ili bar nezadovoljna, pokušavaju joj se približiti i pokrenuti je iz tog njenog mrtvila. Ona se brani sve dok ne naiđe vozač koji prevozi brašno i žito. U njoj se javlja ljubav, ali prije nego što je toga svjesna, vozač je nestao iz njenog svijeta. Ona se ne predaje, počinje vjerovati u svoju sreću, napušta muža i odlazi u grad pronaći čovjeka koga je zavoljela. Tu u gradu, zaokupljena svojim osjećajima, traga za njim, upoznajući svijet periferije, u kome žena nalazi samo poniženje. Na kraju, jedino što može napraviti je vratiti se mužu u mlin, odakle je uzaludno pobjegla za svojim iluzijama...