U Rašćanima, skupini zaselaka na putu između Vrgorca i Imotskog, sve do danas zadržao se narodni, paraliturgijski običaj brecanja za mrtve, koji se održava u Mrtvoj noći, tj. noći između dana Svih Svetih i Dušnog dana. Riječ je o specifičnom načinu zvonjenja, potezanjem konopa zvona župne crkve, istovjetnom zvonjenju prilikom ispraćaja tijela pokojnika na groblje. No, ove noći zvona zvone u paru, a zvoni tko god zaželi. Bitno je samo to da se zvonjava ne prekida. Običaj je bio poznat i u drugim mjestima Dalmatinske zagore, no izgubio se elektrifikacijom crkvenih zvonika. Zahvaljujući zalaganju župnika, elektrifikacija zvona župne crkve sv. Mihovila u Rašćanima skinuta je, pa se održavanje ovog običaja moglo nastaviti, čime su mještani zadržali još jedan razlog okupljanja tijekom godine. Tada u Rašćane dolaze i oni koji su u potrazi za boljim životom iz njih davno otišli, vraćajući se u svoje sad već gotovo sasvim napuštene zaselke, kako kaže njihov župnik, ovdje sada mrtvi okupljaju žive.