Priča počinje bombardiranjem, krajem ožujka 1999. u Beogradu i u malom gradu u unutrašnjosti Srbije. Četrdesetogodišnji Miki, neostvareni pisac, razočarani docent na Katedri za umjetnost, obeshrabreni demokrat i otpušteni kolumnista tiražnih dnevnih novina, izlazi iz vlastitog groba i ulazi u vlastiti život. Obilazi svoju malu obitelj u Beogradu, starog i bolesnog oca u malom gradu u kojem je rođen, prijatelje i ljubav iz mladosti. Kroz kontakte i priču sa njima oslobađa njih njihovih, a sebe svojih iluzija.
Ono što nije uspio godinama 'za života', pokušava obaviti 'za smrti' u samo 48 sati, a da na neki način 'post mortem' spasi obraz vlastite sredine i plemena ne misleći pritom o vlastitom.