Nixon (B. Bridges) je na okončanje dugotrajnog i iscrpljujućeg vojnog sukoba gledao samo kao na prigodu da si na predstojećim predsjedničkim izborima osigura nadmoćnu pobjedu, a Kissinger (R. Silver) je ovdje portretiran kao čovjek kojemu je doista iskreno stalo da završi s krvoprolićima koja su ostavila traga na američkoj naciji kao ni jedan rat do tada. A da bi to postigao, morao se suprotstaviti svom megalomanski nastrojenom predsjedniku. I dok Kissinger očajnički pokušava pomiriti komunistički sjeverni Vijetnam i južni Vijetnam kojemu pomažu američke snage, vrijeme do izbora istječe. Nixon po svaku cijenu želi ispasti herojski mirotvorac kako bi očarao birače, pa makar to značilo mučko bombardiranje civilnog stanovništva da bi se komunističku stranu prisililo da prihvati ponuđeni mir. Naposljetku, rat ipak prestaje i sve su se strane prisiljene suočiti s uzaludnošću desetogodišnjih borbi i zamisliti nad golemim brojem nepovratno izgubljenih mladih života...
Zanimljiv je podatak da su Amerikanci u tom dugom vremenskom razdoblju izgubili samo 35.000 ljudi (za usporedbu, Vijetnamaca je na obje strane izginulo više od milijun), a 11. rujna 2002. u samo jednom danu čak 3000.