Zadnji je dan školske godine i skupina srednjoškolaca iz Bronxa ulazi u gradski autobus koji ih vodi kućama. Kako su pred njima ljetni praznici i osjećaju se slobodnije nego inače, ova slikovita grupa klinaca, kuleri, autsajderi te svi između, ponaša se baš kao što se tinejdžeri ponašaju u društvu svojih vršnjaka bez ikoga tko bi ih nadgledao. Ne primjećuju odrasle među sobom, (koji su dovoljno pametni da im se maknu s puta ili izađu iz autobusa), oni ogovaraju i likuju, hvale se i zastrašuju druge, ulaguju se i međusobno povjeravaju, pričaju istinite i napuhane priče te se fizički i verbalno svađaju. Ukratko, oni se nikomu ne ispričavaju što su svoji u ovako važnom trenutku u svojim životima, kada ih potreba i stvarnost odrastanja još nisu promijenili. Tijekom ovog popodneva, dok dan prelazi u večer, a oni se opraštaju jedni od drugih, te pomalo i od svog djetinjstva, sva njihova prijateljstva, suparništva, tjeskobe i ambicije postupno se otkrivaju.